Registracijski broj za apartmane 2026: što je, kako ga dobiti i što se stvarno događa

Elena Rušnjak
May 6
7 min read

Ako imate apartman ili kuću za odmor, vjerojatno ste već čuli za novi registracijski broj koji postaje obavezan. Ako niste čuli, nema veze. Niste ništa propustili. Ako jeste čuli, ali ne znate kako ga dobiti – opet, niste ništa propustili.

Punih 24 dana prije početka primjene, sustav još uvijek djeluje kao ideja u razvoju. Što je zapravo impresivno, jer govorimo o mjeri koja dolazi iz ozbiljnog regulatornog okvira, a ne iz brainstorming sastanka uz kavu i kekse.

Tko uvodi registracijski broj i zašto?

Registracijski broj nije domaća inspiracija nakon jedne kaotične turističke sezone. Dolazi iz regulative na razini Europske unije, konkretno iz paketa koji se odnosi na kratkoročni najam i digitalne platforme poput Airbnb i Booking.com.

Ideja iza svega zapravo je prilično jednostavna. Tržište kratkoročnog najma već godinama funkcionira u nekoj svojoj paralelnoj realnosti u kojoj se ozbiljan biznis vodi s razinom kontrole koja bi u bilo kojoj drugoj industriji izazvala blagi kolektivni živčani slom. Registracijski broj je pokušaj da se u to uvede barem osnovni red.

To znači manje prostora za sivu zonu, odnosno za one koji iznajmljuju “rodbini i prijateljima”. Znači i uspostavu bolje kontrole država članica, pogotovo kad je riječ o porezima, jer više neće ovisiti isključivo o dobroj volji i točnosti prijava. Uz to, cilj je i uskladiti podatke između platformi i institucija, kako bi svi konačno gledali u iste brojke, a ne svatko u svoju verziju stvarnosti.

Drugim riječima, ideja je da svi počnu igrati po istim pravilima. Ili, realnije, barem približno istim.

Što je zapravo registracijski broj?

Registracijski broj je jedinstveni identifikator za svaku jedinicu kratkoročnog najma. Ne odnosi se na vas kao iznajmljivača i ne odnosi se na objekt kao cjelinu, nego na svaku pojedinačnu jedinicu. Drugim riječima, sustav ne vidi “imam kuću s apartmanima”, nego vidi svaki apartman zasebno. Nešto kao OIB za apartmane.

To u praksi znači vrlo konkretnu stvar. Ako imate jedan apartman, dobit ćete jedan broj. Ako imate tri apartmana, dobit ćete tri broja. Ako iznajmljujete kuću za odmor kao jednu cjelinu, ona ima jedan broj. Jednostavno, barem ovaj dio.

Problem nastaje onog trenutka kad taj broj nemate. Bez njega nećete smjeti oglašavati smještaj, a platforme poput Airbnb i Booking.com neće vas smjeti prikazivati. Što znači da ne govorimo o još jednom papiru koji će završiti u ladici “za svaki slučaj”, nego o nečemu što direktno odlučuje hoće li vas gost uopće vidjeti.

U prijevodu: registracijski broj nije administracija. Ovo je ključ za vidljivost.

Koliko košta? (pitanje svih pitanja)

Došli smo do dijela koji zapravo sve zanima prije nego išta drugo. Koliko to košta?

Cijena registracijskog broja je – 0 €.

Da, besplatan je. Ne plaća se izdavanje, nema pristojbe, nema “sitnih administrativnih troškova” koji se kasnije pojave kao fusnota. I to je, zanimljivo, jedini dio cijele priče koji je potpuno jasan, konkretan i bez skrivenih iznenađenja. Što je već samo po sebi mali luksuz u kontekstu svega ostalog što se oko ovog sustava trenutno događa.

Naravno, to ne znači da neće biti nikakvog “troška” u širem smislu. Bit će vremena, živaca i vrlo vjerojatno jednog ili dva pokušaja logiranja u sustav koji će odlučiti da danas nije njegov dan. Ali službeno – registracijski broj je besplatan.

I tu, barem na trenutak, svi možemo odahnuti.

Što se želi postići?

Cijeli taj novi sustav ima itekako smisla. Ideja je uspostaviti transparentnije tržište u kojem se jasno zna tko iznajmljuje, što iznajmljuje i pod kojim uvjetima. Time se automatski smanjuje prostor za nelojalnu konkurenciju, odnosno za one koji posluju izvan sustava, a konkuriraju svima ostalima kao da su u njemu.

Uz to, državama se omogućuje bolja kontrola ukupnih kapaciteta u destinaciji, što je ključno u trenutku kad se sve više govori o održivosti i preopterećenosti pojedinih područja. Kad znaš što imaš na tržištu, lakše je planirati razvoj, donositi odluke i reagirati na vrijeme, a ne tek kad sezona već pokaže gdje su problemi.

Na kraju, tu su i podaci. Točniji, usklađeni i usporedivi podaci između institucija i platformi, koji bi konačno trebali dati realniju sliku tržišta kratkoročnog najma.

Zvuči kao nešto što je već odavno trebalo postojati. I zapravo, u nekim državama već postoji.

Koji su benefiti za privatne iznajmljivače?

Sustav bi trebao donijeti manje ilegalne konkurencije, što je već samo po sebi velika stvar za sve koji posluju legalno. Uz to, pravila igre bi konačno trebala postati jasnija, pa više ne bi bilo onog vječnog osjećaja da netko igra po potpuno drugačijim pravilima i još prolazi bolje.

Tu je i potencijalno bolja vidljivost za legalne iznajmljivače, jer bi platforme trebale favorizirati one koji su uredno registrirani i usklađeni s pravilima.

Ali postoji jedan mali, tehnički detalj – da bi sustav imao benefite, mora… postojati.

Ima li nedostataka?

Za početak, tu je administrativno opterećenje, jer ovo je još jedan korak i još jedan sustav u nizu onih koje već koristite. Uz to dolazi i ovisnost o digitalnim platformama i njihovoj implementaciji, što znači da više ne ovisi sve samo o vama, nego i o tome koliko će brzo i kako će oni to posložiti.

Tu je i vrlo realan rizik kašnjenja i tehničkih problema, što zapravo već gledamo u realnom vremenu.

Ali najvažniji problem trenutno je potpuna neizvjesnost oko samog procesa dobivanja broja. Jer u ovom trenutku ne postoji jasan obrazac, ne postoji javno dostupan sustav za prijavu i ne postoje konkretne upute korak po korak koje bi netko mogao slijediti bez improvizacije.

Ali datum početka? E to imamo.

Što mora napraviti Ministarstvo prije uvođenja?

Ministarstvo turizma i sporta Republike Hrvatske ima poprilično ozbiljan popis zadataka prije nego što ovaj sustav krene u stvarni život, a ne samo u najave.

Prije svega, treba uspostaviti funkcionalan digitalni sustav za registraciju, onaj koji se može otvoriti, koristiti i završiti proces bez čupanja kose na trećem koraku. Uz to, potrebno je definirati jasne i konkretne upute za iznajmljivače, tako da prosječna osoba ne mora čitati tri različita izvora i spajati informacije kao rebus.

Sustav se također mora povezati s postojećim bazama, poput eVisitora, jer u suprotnom dobivamo još jedan paralelni svemir podataka koji se ne poklapaju.

I na kraju, ali nimalo manje važno, potrebno je osigurati tehničku podršku koja će stvarno odgovarati kad stvari zapnu, a zapet će.

Drugim riječima, zadatak je prilično jednostavan u formulaciji: napraviti da sustav stvarno radi.

Što moraju napraviti platforme i agencije?

Platforme poput Airbnb i Booking.com imaju vrlo konkretnu ulogu u cijeloj priči. Morat će omogućiti unos registracijskog broja u svaki oglas, ali i povući crtu tamo gdje broj ne postoji, što znači blokirati objekte koji ga nemaju. Uz to, očekuje se i dijeljenje podataka s nadležnim tijelima, kako bi se konačno uskladile informacije između platformi i institucija.

Turističke agencije nisu pošteđene. One će morati uskladiti svoje baze podataka i osigurati da u ponudi imaju isključivo registrirane objekte, što u praksi znači dodatnu provjeru i čišćenje postojećih lista.

Iako možda izgleda kao logičan korak, riječ je o ozbiljnim tehničkim zahvatima koji se ne rješavaju preko noći.

Gdje smo trenutno?

Samo 24 dana prije početka primjene sustava koji bi trebao uvesti red u tržište kratkoročnog najma, sustav još uvijek nije javno dostupan. To znači da ga ne možete otvoriti, testirati ni koristiti. Jasnih uputa također nema, barem ne onih koje bi prosječan iznajmljivač mogao pratiti bez dodatnog istraživanja i nagađanja. A ono najkonkretnije, zahtjev za dobivanje registracijskog broja trenutno se ne može ni podnijeti.

Dakle, postoji ideja, postoji rok i postoji očekivanje da će sve funkcionirati. I očekuje se da će sve proraditi na vrijeme.

Zaključak: ideja je dobra, izvedba… mrvu zapela

Registracijski broj je logičan korak prema uređenijem tržištu. Nitko razuman nema problem s time da se uvede red. Dapače, većina ga čeka godinama, jer je svima lagano dosta paralelnih svemira u kojima jedni rade po pravilima, a drugi ovisno o inspiraciji.

Problem nastaje u onom trenutku kad red dolazi bez jasnog puta kako do njega doći. Kad imaš pravilo, ali nemaš proces. Kad imaš rok, ali nemaš sustav. Kad imaš obvezu, ali nemaš način kako da je ispuniš.

U teoriji, ovo je sustav koji štiti legalne iznajmljivače, uvodi transparentnost i konačno stavlja sve na istu startnu liniju. U praksi, trenutno gledamo kako se uvodi nešto što još uvijek nije došlo.

I to je zapravo najtočniji opis situacije: imamo obavezu za sustav koji je još u dolasku. Kao gost koji je rezervirao smještaj, platio ga i dobio potvrdu… a vrata od apartmana još su kod stolara u radioni.

Ali check-in je, naravno, na vrijeme.

Mini check-lista: što napraviti čim sustav za registracijski broj krene

Kad se konačno pojavi famozni obrazac (negdje, nekako), nemojte krenuti naslijepo. Evo što ima smisla napraviti odmah:

1. Provjeriti podatke o objektu

Pripremite unaprijed:

rješenje o kategorizaciji
adresu i točan naziv objekta
broj smještajnih jedinica (ako ih ima više)

Jer nema tog sustava koji neće tražiti osnovne podatke koje ste već 17 puta unosili negdje drugdje.

2. Provjeriti jesu li svi podaci usklađeni

Ako vam:

eVisitor kaže jedno
rješenje drugo
Booking treće

…pogodite tko će se morati time baviti. Spoiler: ne Ministarstvo.

3. Pripremiti pristup platformama

Vrlo vjerojatno ćete morati:

unijeti registracijski broj u Booking.com
unijeti ga u Airbnb

I to brzo, jer platforme neće imati puno strpljenja za “još čekam”.

4. Sačuvati sve potvrde

Screenshot. PDF. Mail. Sve.

Jer kad sustav počne raditi u stvarnosti, a ne u prezentaciji, dokumentacija postaje vaša nova najbolja prijateljica.

5. Ne čekati zadnji dan

Znam, ovo zvuči kao savjet iz školskog udžbenika. Ali kad svi krenu u isti dan:

sustav će usporiti
server će se praviti da ne postoji
netko će napisati “pokušajte kasnije”

A vama će taman doći gosti na vrata.

6. Pratiti informacije iz više izvora

Ne oslanjajte se samo na jedno mjesto. Jer realno:

službene stranice kasne
portali pojednostavljuju
Facebook grupe dramatiziraju

Istina će, kao i obično, biti negdje između.

7. Ne paničariti (još)

Ako prvi dan ne ide – niste jedini.

Ako drugi dan ne ide – još uvijek niste jedini.

Ako treći dan ne ide… dobro, onda ćemo već svi zajedno paničariti.

Ako imate apartman ili kuću za odmor i pokušavate shvatiti što točno trebate napraviti – u ovom trenutku to još uvijek nije jasno definirano. Ali 2iTamo aktivno prati sve vezano uz registracijski broj i čim izađu konkretne upute, objavit ću:

točan postupak prijave
korake koje trebate odraditi
službene formulare

Bez nagađanja i bez “rekla-kazala” verzija.

Ako želite informacije čim postanu dostupne, pratite me na Instagramu, Facebooku i LinkedInu (linkovi su ispod).

Jer očito je da ćemo stvarne odgovore opet prvo pronaći jedni kod drugih, a tek onda u službenim dokumentima.